ZAŠTO PLAVOKOSA DECA ODRASTAJU U SMEĐOKOSE? Naučnici konačno dali odgovor na pitanje koje mnoge muči od malih nogu!
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Plava kosa kod dece često tamni zbog genetike, melanina i hormona koji menjaju proizvodnju pigmenta.
- Najizraženije promene obično se javljaju između 10. i 13. godine, tokom puberteta.
- Naučnici još nisu utvrdili tačan mehanizam ni gene koji odlučuju ko će ostati plavokos.
Mnogi smeđokosi kada gledaju svoje fotografije iz detinjstvase pitaju šta se dogodilo sa njihovim svetlo plavim loknama. Promena boje kose iz platinasto plave u tamnosmeđu prirodan je proces kojim upravljaju složena genetika i hormoni.
Kratak odgovor na pitanje zašto kosa menja boju leži u interakciji gena, ćelija koje proizvode pigment i, kasnije tokom detinjstva, hormona. Naučnici razumeju mnoge gene koji su uključeni u određivanje boje kose, ali još uvek pokušavaju da otkriju tačan razlog zašto kosa neke plavokose dece potamni, dok drugi zadržavaju svetle uvojke tokom celog života.
- Sve zavisi od njihovog genetskog nasleđa - navodi Dezmond Tobin, profesor dermatologije na Univerzitetskom koledžu u Dablinu.
Kosa dobija svoju boju od pigmenta zvanog melanin, koji proizvode specijalizovane ćelije poznate kao melanociti. Ove ćelije se nalaze unutar folikula dlake, a postoje dva glavna tipa pigmenta.
Eumelanin je zaslužan za proizvodnju smeđih i crnih nijansi, dok feomelanin doprinosi žutim i crvenim tonovima kose. Količina i vrsta melanina koju proizvodi folikul u velikoj meri određuju boju dlake koja iz njega raste.
Generalno gledano, više eumelanina znači tamniju kosu. Aktivnost folikula dlake nije nužno fiksirana tokom ranog životnog doba. Kako deca rastu, biološki signali koji kontrolišu proizvodnju pigmenta takođe mogu da se promene.
Na primer, tokom trudnoće, visoki nivoi estrogena i progesterona mogu podstaći tamnjenje kose jer telo proizvodi više eumelanina.
Od svetlih uvojaka do brineta
Za mnoge plavokose devojčice i dečake, najvidljivije tamnjenje dešava se oko puberteta. Prema rečima Tobina, ovo se obično dešava između desete i trinaeste godine života. Verovatno su upravo hormonske promene tokom puberteta, poput rasta nivoa estrogena i androgena, te koje stimulišu povećanu proizvodnju eumelanina. Ovi hormoni postepeno pretvaraju plavu kosu u tamniju.
- Oni koji ostanu plavokosi tipično imaju genetski predodređeno smanjenje u formiranju eumelanina - dodaje Tobin.
Tačan mehanizam putem kojeg hormoni izazivaju ovu promenu, međutim, i dalje predstavlja misteriju za naučnu zajednicu. Jedan trag dolazi od grupe hormona koji se zovu melanokortini.
Jedan od njih je alfa-hormon koji stimuliše melanocite, poznat po tome što daje uputstva ćelijama da proizvode više pigmenta. U ljudskoj koži, ovaj hormon se aktivira pod uticajem ultraljubičaste svetlosti, što oštećuje DNK u ćelijama kože i dovodi do preplanulosti.
Ipak, kada je u pitanju kosa, proces je znatno složeniji. Naučnici još uvek nisu dokazali da porast nivoa testosterona, estrogena ili bilo kog drugog specifičnog hormona direktno izaziva tamnjenje plave kose.
Sistem melanokortina pokazuje da hormoni mogu da narede ćelijama da prave više eumelanina, ali ostaje nejasno da li su te promene zaista odgovorne za promenu nijanse tokom puberteta.
- Još uvek nismo identifikovali gene koji kontrolišu ovaj proces - objašnjava Vojčeh Branicki, istraživač koji proučava genetiku ljudske pigmentacije na Jagelonskom univerzitetu u Poljskoj.
Genetska lutrija i novi trendovi
Jedna od mogućnosti jeste da hormoni utiču na folikule dečje kose drugačije, u zavisnosti od njihove specifične genetske pozadine. Nedavna genetska istraživanja identifikovala su čak 124 gena koja igraju ulogu u određivanju boje kose, čime je značajno prošireno dosadašnje znanje. Ipak, istraživači trenutno ne znaju koji tačno geni interaguju sa hormonskim promenama u pubertetu, zbog čega su neophodna dalja ispitivanja.
Kao što Branicki pretpostavlja, kod neke dece hormoni bi mogli da podstaknu proizvodnju melanina ili transport pigmenta unutar samog folikula.
Dvoje dece može započeti život sa sličnom plavom kosom, ali potpuno drugačije reagovati na promene u telu kako se razvijaju. Jedno dete može nastaviti da proizvodi malo eumelanina i ostati plavokoso, dok bi folikuli drugog deteta mogli postepeno da pojačaju proizvodnju pigmenta i stvore nove, tamnije vlasi.
Dok nauka polako rasvetljava složene biološke mehanizme, kozmetička industrija se sve više okreće trendovima koji slave ove prirodne procese. Tehnike bojenja danas često oponašaju upravo te suptilne, suncem posvetljene pramenove iz detinjstva, naglašavajući individualnu prirodnu lepotu umesto potpunog prekrivanja prirodnih promena.
Istraživanja o varijacijama ljudskog genoma napreduju velikom brzinom, ali naučnici ističu da mnogi biološki aspekti pigmentacije tek čekaju svoje objašnjenje.
Rasvetljavanje tačnog genetskog mehanizma tamnjenja kose moglo bi u budućnosti pružiti dragocene informacije ne samo o estetskim promenama, već i o prevenciji ozbiljnih zdravstvenih stanja povezanih sa poremećajima pigmentacije, poput melanoma.
Kurir.rs/RTS